Песме

ВАСИЛИЈЕ ОД СЕМБЕРИЈЕ: Евгенију Василеву

Песник: Василије од Семберије


Евгениј Василев (Софија 1973. – Озрен 10. 9. 1995.)

Заслужује хвалоспев,
Евгениј Василев,
напустио своју кућу,
погинуо за Возућу.

На крвавој Озрен гори,
Бугарин се храбро бори,
ратне деведесет треће,
са Србима у бој креће.

Он главу у торбу ставља,
за одбрану Православља,
рањен беше од душмана,
за јунака нема рана.

Није хтео својој кући,
остао је на Возући.
Изненада баш у зору,
нападоше Озрен гору.

Алаху акбар са свих страна,
алијиних талибана,
не питај ме како страда,
сетите се Рогић Рада!

Са двадесет и два лета,
Јој младости започета.

И на крају ове песме,
заборавит’ Србин не сме.

Лака земља млад витеже,
што за Српску у гроб леже…

Коментари (1)

  1. KVOT каже:

    Evgenij Ljubenov Vasiljev
    (06.01.1973. – 10.09.1995.)

    Da li ovaj junak Evgenij Ljubenov Vasiljev zaslužuje trg, ulicu ili Spomen bistu u Doboju, na Ozrenu?
    Borio je se u z/o Operativne grupe-9 Doboj, odnosno TG “Ozren”, odnosno u 4. ozrenskoj lpbr VRS, dok su mnogi vojno sposobni Srbi dezertirali i bježali iz VRS i krili se, on je napustio siguran posao, miran život u rodnoj Bugarskoj i došao u RS da nas brani, pa i da brani kuće tih dezertera…
    Kada je odlučio da napusti posao u policiji, u Sofiji, i krene da se bori u redovima VRS, roditeljima je rekao da ide u Srbiju, na godišnji odmor. A bratu je rekao istinu. Rekao mu je:” Idem da pomognem Srbima, oni su naša braća.” Još mu je rekao:”Ne brini, vratiću se za tvoju svadbu.”
    Nažalost, poznati smo kao narod da zaboravljamo svoje heroje, i heroje iz drugih naroda koji su se borili uz Srbe, tako smo i Evgenija i njegovu žrtvu zaboravili… Pojedinci kažu, šta više hoćete za njega, njegovi su i previše dobili…Te riječi “i previše dobili”, zaparaše mi uši… Ne vjerujem da sam to čuo. Gledam tog pojedinca i mislim u sebi, čuje li on šta priča? Oni dali sina za Republiku Srpsku, koji je napustio miran život u Bugarskoj i došao da brani srpski narod, dok su mnogi iz tog istog srpskog naroda i VRS, pa i Vozuće, Ozrena, Doboja bježali, dezertirali, ranjavali se u ruke i noge da više ne budu vojno sposobni… Bez komentara… To mi je rekao vozućanin, Evgenijev saborac…
    Smatram da BORS i mnoga Udruženja proistekla iz Odbrambeno-otadžbinskog rata iz Doboja i sa Ozrena treba da se ujedine i bore se da Evgenije dobije trg, ulicu i Spomen bistu u Doboju, jer je on braneći Vozuću, branio i Ozren, i Doboj, i Republiku Srpsku… Ruski dobrovoljci poginuli u VRS imaju Spomen obilježje u Višegradu Višegradu, dobrovoljci jedinice “Beli vukovi” imaju na Palama poren Spomen biste ubijenog komandanta imaju svoja spomen obilježja… Može li i treba li jedini strani dobrovoljac, koji je nastradao u OG-9 i TG “Ozren” dobiti Spomen obilježje u Doboju ili Ozrenu?
    Vječna ti slava i hvala junače!

Напиши коментар